Išle dvije ruže pustinjom.
Pošto su strašno ožednile priđoše izvoru:
– Mogu li se napiti vode? – upita jedna.
– Možeš, ako mi daš jednu laticu.
Ruža dade laticu izvoru i napije se vode.
– Ja ne dam moju laticu! – rece druga ruža.
I one nastaviše zajedno kroz pustinju.
Kada dođoše do drugog izvora prva upita:
– Mogu li se napiti vode?
– Možeš, ako mi daš jednu laticu.
Ruža dade laticu i napije se vode.
– Ja ne dam moju laticu! – reče druga ruža.
I one nastaviše zajedno kroz pustinju…
Dodoše do trećeg izvora…
Pa do četvrtog…
I na zadnjem izvoru ona ruža koja je davala uvene zato što nije imala više latica a ona druga uvene jer nije imala vode.
Pouka: DAVALA, NE DAVALA, UVENUĆEŠ!
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.1/5 (8 votes cast)
18.04.2009. Kategorija: Svaštara(1773)
Pepeljuzi je bilo 75 godina. Nakon sretnog i ispunjenog života sa sada pokojnim princem, spokojno je provodila dane u svojoj stolici na ljuljanje, promatrajuci svijet sa svoga trijema u društvu svog mačka Alana. Jednog sunčanog popodneva, niotkuda se pojavi Dobra Vila. Pepeljuga reče: “Dobra Vilo, odakle ti nakon svih ovih godina?” Dobra Vila odgovori: “Kako si vodila sretan i zdrav život otkad smo se zadnji put vidjele, odlučila sam ti ispuniti tri želje. Ima li nešto
za čim tvoje srce jos žudi?”
Pepeljuga je zatečena i presretna, a nakon pažljivog razmišljanja i skoro ispod glasa izgovori prvu želju: “Željela bih biti besramno bogata” U istom trenutku, njezina stolica na ljuljanje pretvori se u čisto zlato.Pepeljuga je bila zapanjena. Alan, njezin stari odani mačak, skočio joj je iz krila i smugnuo u kut drščući od straha. Pepeljuga reče: “O hvala ti Dobra Vilo.” Dobra Vila odgovori: “To je najmanje sto mogu uciniti. Što ti jos srce želi?” Pepeljuga pogleda svoje krhko tijelo i rece: “Željela bih da sam opet onako mlada i lijepa kao nekad.”
U istom trenutku želja joj se ostvari. Pretvori se opet u mladu ljepoticu i prozmu je osjećaji koje je već odavno bila zaboravila. Tada je Dobra Vila upita: “Imaš još jednu želju; reci mi je. “Pepeljuga pogleda prema preplasenom mačku u kutu i reče: “Želim da mog starog mačka Alana pretvoriš u prelijepog i privlačnog mladića.”
Pomoću čarolije, Alan se odjednom potpuno preobrazi – a kad je gotov stao pred Pepeljugu, bio je najljepši mladić kojeg je svijet ikada vidio, toliko divan da su mu ptice s neba počele padati pred noge. Dobra Vila opet se obrati Pepeljuzi: “Čestitam, Pepeljugo, uživaj u svom novom životu.” I uz plavičasti bljesak elektriciteta – nestade.
Nekoliko nijemih trenutaka, Pepeljuga i Alan gledali su se u oči.
Pepeljuga je sjela, bez daha gledajući u zapanjujuće najsavršenijeg mladića kojeg je ikad vidjela. Tada je Alan prisao Pepeljuzi i čvrsto je zagrlio svojim mišičavim rukama. Nagnuo se nad nju i svojim toplim dahom milujući njenu zlatnu kosu, tiho joj na uho šapnuo:
“Kladim se da ti je sad krivo što si mi odrezala jaja.”
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.9/5 (7 votes cast)
18.04.2009. Kategorija: Svaštara(1773)
– Je li istina da si dobio sina?
– Da, i presretan sam.
-A supruga?
– Ona jos ništa ne zna.
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.5/5 (6 votes cast)
17.04.2009. Kategorija: Svaštara(1773)
