Bio mi rođendan. Ujutro, mislim da će se žena sjetiti. Ništa. Mislim, možda se djeca sjete. Ništa. Razljućen, odem na posao.
Kad tamo, udem, sekretarica mi se baci oko vrata, viče: – Sretan rodendan, šefe.
Pomislim, – Dobro, bar se netko sjetio.
Kasnije, oko podne uđe sekretarica u ured i predloži da nas dvoje odemo nekamo na ručak.
I tako, odemo u neki intimniji restoran. Bili smo tamo sat i pol. Više nam se nije niti isplatilo vraćati na posao, pa mi sekretarica predloži da odemo k njoj, jer -ima nešto za mene. Mislim, može, stignem još i doma na vrijeme. I tako, odemo mi do nje. Ona mi natoči piće, i uzme sebi jedno.
Niti nakon 10 min kaže: – Šefe, ako se ne bunite, idem ja uskočiti u nešto udobnije.
Pa šta bih se tome bunio? Uvijek za akciju.
Ode ona, i nakon minute vraća se, nosi tortu, iza nje moja žena i djeca pjevaju
– Sretan rođendan,
a ja samo u čarapama…

06.10.2009. Kategorija Svaštara